Sinkronizirano plivanje olimpijski je sport, čiji počeci zadiru u kasne 80-te godine XIX. Stoljeća, a danas je prošireno u više od 70 zemalja svijeta.

sinkronizirano plivanje na Wikipediji

Za neke je to vrlo težak sport koji zahtjeva odličnu tjelesnu spremnost. Za druge, sinkronizirano plivanje je elegancija, artistika i ljepota koja ima jako malo zajedničkog sa sportskim elementima, vještina izražavanja osjeta i emocija korištenjem govora tijela i glazbe, što je zapravo jezgra klasičnog baleta. Povijest sinkroniziranog plivanja seže u kraj XIX.stoljeća kada je održano prvo natjecanje u artističkom plivanju, tada zvanom i ornametalno plivanje. No, prva predstava sinkroniziranog plivanja viđena je tijekom Svjetske izložbe 1934.godine u Chicagu, kada je grupa američkih plivačica, znanih kao „Moderne sirene“, koje je predvodila bivša gimanstičarka i ronilac Kay Curtis, izvela vodeni balet uz glazbenu pratnju. Kako su godine protjecale, razvijala se se dva oblika sinkoniziranog plivanja – grupno plivanje i sinkronizirano plivanje. Grupno plivanje bilo je prikazivanje figura u kojem je glazba bila u drugom planu. Sinkronizirano plivanje, naprotiv, bilo je karakterizirano pokretima tijela sličnim artističkim gimnastičkim izvedbama koje su nalikovale plesu na vodi, a kretanja su ovisila o karatkeru glazbe. Karakteristika grupnog plivanja bila je prevladavanje statičkih vježbi u poziciji leđnog plivanja, dok u sinkroniziranom plivanju prevladava dinamičan rad tako da se figure izvode u konstantnom kretanju.